Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Ja mislim da je prevashodno uspeh u tome što je Evropa shvatila da je nama izuzetno potrebna pomoć u ovom trenutku, da je razlika između proevropskih snaga i ovih nazadnjaka u nekoliko procenata u korist nas i da tome jednostavno mora da se pruži neka vrsta podrške - inače potonuće Srbija. Mi smo na ivici ambisa i pitanje je trenutka kad ćemo pasti. Možda nam je to dato i iz osećaja neke krivice i odgovornosti prema nama zbog velikog pritiska koji trpimo, na koji očigledno ne umemo da odgovorimo, i njihovog saznanja da je to možda bio pogrešan pristup.

read more

Ne znam kako vi, ali ja sebe volim deklarirati kao nekog geeka. Wannabe ili tako nešto. Nedavno sam bio na jednoj fešti gdje se popilo svačega, pa se to moralo i izbacit van, jel…i nakon što sam se fino ispovraćo, bio sam toliko svjestan da sam uzeo mobitel u ruke i poslao twitteru poruku. Na twitteru sam i naišao na ovaj Yahoo!-ov servis, nekakav kao video-chat, streaming, nešto. I ajde, da pokrenem svoju web-kameru, idemo probat kak to ide. I prvi dojam jest čisto oduševljenje :D

Veoma jednostavno funkcionira, i svatko tko je ikad bio na nekom javnom chat servisu nebi smio imati problema s korištenjem. Možete sudjelovati u chatu čak i ako nemate kameru, al nije to onda to. Na velikom ekranu se pojavljuje stream (i video i audio) vašeg sugovornika, a u malom ekranu vi vidite sebe, dok sa strane u chat box ljudi pišu svašta. Yahoo! Live je zapravo kombinacija chata i video chata, jer na vaš kanal se može spojiti više gledatelja, i sa svima njima možete chatati.

Ali meni najveća fora je što se vaš stream može embedati, kao svaki drugi filmić. Pa tako možete recimo ovdje pratit moj stream, dok je naravno ON AIR :)
Vjerujem da će bit redovito u eteru, bar ovako navečer ili tokom noći, dok sam pristojno obučen. Za one nepristojnije stvari se ipak okrećem MSNu i video chatu između dvoje ljudi ;)

Mia pita.

Citat: Bossa nova is a style of Brazilian music popularized by Vinicius de Moraes, Antônio Carlos Jobim and João Gilberto. Bossa nova (which is Portuguese for "new trend") acquired a large following, initially by young musicians and college students[1]. Although the Bossa Nova movement only lasted six years (1958–63), it contributed a number of songs to the standard jazz repertoire.


The musical style evolved from samba but is more complex harmonically and is less percussive. The influence on bossa nova of Afro-American jazz styles such as cool jazz is often debated by historians and fans, but a similar "cool sensibility" is apparent. Bossa nova developed in Brazil in 1958, with Elizete Cardoso's recording of Chega de Saudade on the Canção do Amor Demais LP. Composed by Vinícius de Moraes (lyrics) and Antonio Carlos Jobim (music). The song was soon after released by Gilberto himself.

(...)
Bossa nova is at its core a rhythm based on samba. Samba combines the rhythmic patterns and feel originating in former African slave communities with elements of European march music. Samba's emphasis on the first beat carries through to bossa nova (to the degree that it is often notated in 2/4 time). When played on the guitar, in a simple one-bar pattern the thumb plays the bass notes on 1 and 2, while the fingers pluck the chords in unison on the two eighth notes of beat one, followed by the second sixteenth note of beat two. Two-measure patterns usually contain a syncopation into the second measure. Overall, the rhythm has a swaying rather than swinging (as in jazz) feel. As bossa nova composer Carlos Lyra describes it in his song "Influência do Jazz", the samba rhythm moves "side to side" while jazz moves "front to back".

In terms of harmonic structure, bossa nova has a great deal in common with jazz, in its sophisticated use of seventh and extended chords.

http://en.wikipedia.org/wiki/Bossa_nova
...

Chega de Saudade


...

bossa 2day
...

http://www.juno.co.uk/artists/Antonio+Carlos+Jobim/
(mogu semplovi da se legalno poslushaju)

...

Antonio Carlos Jobim - Wave

...
http://www.cafebossanova.com/

...
Nouvelle Vague
moji naj...

...found my rhythm...

Sam je trazio to! - postala je moja omiljena numera. :)

Uredno sam glasala danas kao sto sam i obecala, a veceras sam uzivala u predstavi “Čikago” u Pozoristu na Terazijama, konacno posle duzeg vremena.

Nakon odgledanog filma “Cikago” nista mi nije bilo jasno. Nakon odgledane predstave sve sam shvatila. :)

Predstava, glumci, koreografija su odlicni. Ali sve ih zasenjuju muzika i glasovi glumaca koji su zaista izvanredni. Gledali smo jednu od glumackih postava koja ukljucuje sledece glumce: Katarina Gojkovic (Velma Keli), Sloboda Micalovic (Roksi Hart), Dragan Vujic Vujke (advokat Bili Flin)…

Odlicna atmosfera od 19:30 do ~22:10 sa jednom kratkom pauzom, puno predivne jazz muzike i opet napominjem njihovih predivnih glasova. Uzivala sam. Preporucujem!

ps Numera s pocetka se peva u delu kada zatvorenice objasnjavaju zasto su ubile svoje muzeve. Uvek isto - Sam je trazio to! :)))

Malo sam danas experimentisao sa fotoaparatom i nastalo je ovo:

Ako nekoga slucajno interesuje kako je ovo snimljeno: Canon A530, 100 fotografija sa razmakom od 15 sekundi. Koriscen je promenjeni firmware koji omogucava dodatna podesavanja (o tome, mozda drugi put)

Fotografije su spojene u video pomocu ffmpeg konvertora (u Linuxu):

ffmpeg -r 24 -b 1800k -i %03d.jpg anim.mpg

I na kraju, ista animacija ali malo boljeg kvaliteta nalazi se ovde.

Bookmark:

slusao sam tomu veceras i on kaze da postoje dvije mogucnosti:
1. vlada srs-dss-sps
2. novi izbori

izvol'te analiticari;-)

p.s. eggs (for guests)

Evo danas dok Srbija glasa u Parizu na venčanju našeg druga, gospodina Velibora Bate Kojovića (VBK-a) i gospođice Radmile Kovačević pobedila je "staljinistička" struja!!!

Predrag (Paja) i Zoran Pajić (moj kum), Vladimir Radović (Vlada Rus) i ja , izlazimo iz automobila i krećemo prema restoranu, a jedan od fotografa koje je angažovala mladina familija dok podiže kameru najavljuje ostalima: Evo ih Čvorovići dolaze! U staklima restorana stvarno primetim naš odraz, scena iz Balkanskog špijuna. Nas četvorica u crnim tuxedo odelima, samo nam nedostaju šeširi.
Na mladinoj strani masa devojaka u dugim belim haljinama i dvojica ne baš pričljive braće, tako da smo za ručkom u držanju govora i zdravicama definitivno pobedili. Svadba je bila elegantna i zahvaljujući ženskom svetu, lepo raspoloženoj muzici i zaljubljenim mladencima, vesela i nenaporna.
Eh, kad vidim tako nešto, prosto mi dođe da se ponovo ženim.;o)

Prema sad skoro zvaničnim rezultatima (teško da će se išta bitno menjati) Demokratska stranka je pobedila na današnjim parlamentarnim izborima sa 38% i skoro 10% više glasova nego što ima drugoplasirana stranka - SRS.

Ali, ne treba zaboraviti da tih 10% razlike u principu ne znači ništa: DS sa koalicijom oko sebe + LDP nemaju 126 mesta u parlamentu tako da ne mogu da formiraju vladu. Jedino MOŽDA uz pomoć manjinskih stranaka, ali i to teško, dok s druge strane SRS+DSS+SPS imaju potrebnu većinu i mogu formirati vladu.

Tokom popodneva sam slikao na terasi. Mada se kraj te pustolovine nije završio uspeo sam da ostavim razmeštene po platnu “još kakve” fleke i mrlje, a sve ispresecane izvrsno raznovrsnim linijama. To se računa, to dobro dođe, sve. Zaklonjen pod terasom osluškujem kako tiho rominja kiša. U daljini jedva razgovetno čuje se radio iz komšijskog dvorišta. Nije narodnjak, klasična muzika. Čudno, pomislih, prestao je da gaji svinje, to je sad čist gubitak kažu.

Pokušavam da degustiram ovaj mir. Napuljsko žuta i smaragdno zelena, zvuče kao titule. Smela kombinacija početka. Precrtavam ovu kompoziciju bekstva iz mašine svakodnevice i stihijskih bujica obaveza. Bez imalo inata demonstriram kako vladam situacijom. Kad se nagomilaju obaveze, liferujem ih prioritetno. Ništa plan i organizacjia. Čapnem posle od onog što ostane, da se ne ubajati i tek da stvar ne stoji u mestu. Da ne pusti korenje, to je bitno. Sa vremena na vreme, radne akcije pa na o-ruk i mišiće.

Sam svoj gospodar, pokorava se slici. Sloboda je izgleda jedino u izboru. Poenta je u svežini popodneva i mirisu terpentina. Masira hipofizu.